Intenzitet vježbe i uključivanje različitih vrsta mišićnih vlakana

To da treninzi s velikim opterećenjem (1RM ili blizu 1RM) u najvećem dijelu uključuje brza (glikolitička) mišićna vlakna a da treninzi niskog intenziteta uključuju spora, oksidativna mišićna vlakna, i nije neka novost.

Ipak, dr. Pat O'Shea, autor dvije vrlo cijenjene knjige među trenerima Scientific Principles and Methods of Strength Fitness (1976) i  Quantum Strength & Power Training (1996), otišao je korak dalje.

Uz pomoć elektromiografije definirao je u kojoj se mjeri pri određenom opterećenju uključuju pojedini tipovi mišićnih vlakana. Važno je naglasiti da se ovo odnosi na čučnjeve, što je vrlo važno jer je poznato da različiti mišići imaju različit udio brzih i sporih mišićnih vlakana.

Tip vlakna/intenzitet                                         60%        70%        80%       90%        100%

Spora vlakna – oksidativna (tip I)                        60            40           25            15            5

Brza vlakna – oksidativno-glikolitička (tip IIA)      30            40            40            25            25

Brza vlakna – glikolitička (tip Iib)                         10            20            35            60            70

Iz tablice se jasno vidi da se povećavanjem opterećenja uključuje sve veći udio brzih mišićnih vlakana, dok opada nivo uključenosti sporih vlakana. Konkretno, kod čučnjeva s 1RM spora vlakna sudjeluju s tek 5 posto, dok ostalih 95 otpada na brza vlakna – 70 posto vlakna tipa IIb i 25 posto vlakna IIa.